“Ljubi bližnjega svoga!”

Nastavlja se sukob između crkve i vlade oko uvođenja zdravstvenog odgoja u škole. Ovaj put, u igru je ušla i treća strana. Naime, LGBT osobe odlučile su se uplesti u sukob, budući da se osjećaju diskriminirano od strane crkvenih stajališta i njihove homofobije. Zagreb Pride  preko društvene mreže Facebook, pozvao je na prosvjed ispred katedrale.

Pripadnici LGBT zajednice na prosvjedu

“Proteklih mjesec dana Katolička crkva vodi homofobnu kampanju kakva se još nije mogla doživjeti u Hrvatskoj. Nas – lezbijske, gejeve, biseksualne i transrodne građane i građanke RH – se sustavno demonizira, spominjanje našeg postojanja se naziva ‘razaranjem čovjeka’, masovno se dijele leci u kojima se homoseksualnost proglašava protuprirodnom, Božić se pretvara u blagdan mržnje protiv LGBT osoba, biskupi čine sve što mogu da pogaze dostojanstvo lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba koje žive u Hrvatskoj. Vrhunac svega su skandalozne, uvredljive i mrziteljske izjave, u kojima nas se optužuje da uništavamo Hrvatsku, čime se LGBT osobe želi još više poniziti i izolirati u društvu, te izložiti progonu i nasilju. (…) Pokažimo da hrvatski lezbijke, gejevi, biseksualne i transrodne osobe, kao i naše obitelji, prijatelji/ce, susjedi/e i podržavatelji/ice, neće šutjeti i vječno podnositi najstrašnije uvrede i vođenje kampanje koja može uništiti mnoge živote, naročito mladih LGBT osoba. Pokažimo da se umijemo dostojanstveno i ponosno suprotstaviti nastojanjima da se naše ljudsko dostojanstvo pogazi! Pokažimo kako se ne plašimo braniti naša prava! Pokažimo kako se ne plašimo napada! Pokažimo da mi volimo, a ne mrzimo! Dođite ljubiti bližnjeg svog pred Katedralu zajedno sa Zagreb Prideom.“, stoji na njihovoj Facebook stranici.

Prosvjednici pred katedralom

Prosvjed je održan 12.siječnja u 15 sati, pod parolom “Ljubi bližnjega svoga pred katedralom!“. Osim dvjestotinjak pripadnika LGBT zajednica, okupili su se i njihovi protivnici, najviše branitelji i pripadnici HVIDRA-e, te navijačke skupine, njih otprilike tristotinjak.

Okupljeni branitelji i navijačke skupine

I dok su pripadnici LGBT zajednice nosili transparente s natpisima poput “Moj rod ne znači isto što i moj spol“, protivnici gay okupljanja  odgovorili su molitvom  i okretanjem leđa aktivistima, te povicima “Ubij, ubij pedera” ili pak “U boj, u boj!”.

Transparent Zagreb Pridea

Čitavo vrijeme, prosvjed je pratio kordon specijalaca. Prema nekim navodima, upravo je Kaptol zatražio zaštitu policije. Prosvjed je završio oko 16 sati, a policija je zbog sigurnosti pripadnike LGBT zajednice maricama odvela kućama.

Policija održava red

Rimske zlatne naušnice

Još jednom, u pitanju je Arheološki muzej. No ovaj put neću pričati o mumijama i vječnom životu Egipćana, nego o Rimskim zlatnim naušnicama. Naime, Arheološki muzej je, osim izložbe “Mumije: znanost i mit”, ugostio i izložbu pod nazivom “Rimske zlatne naušnice“. Autorice izložbe su Dora Kušan Špalj i Nikoleta Perok.

Plakat izložbe

50-ak naušnica koje posjeduje Arheološki muzej u svom fundusu, pripadaju razdoblju između 1. i 4.st.poslije Krista. Radi se o nakitu koji je poklonjen muzeju ili ga je muzej otkupio, a pronađen je većinom na lokalitetima kao što su Siscia (Sisak), Salona (Solin), Sirmium (Srijemska Mitrovica) itd. Zanimljiv je podatak da je najveći dio ove zbirke pronađen prilikom kopanja korita rijeke Kupe.

Gaj Plinije Sekund, poznatiji kao Plinije Stariji, bio je ugledan antički pisac i znanstvenik. Što je rekao o ženskom nakitu?:

Izreka Plinija Starijeg

Tehnologija izrade zlatnih naušnica

Naušnice u rimskom periodu

Fotografija prikazuje tehniku izrade zlatnih naušnica. Prvo se izrezivao lim, a zatim su se savijale žice u spirale i izrazivale alkice. Potom se lotala alkica i žica. Lotanje je postupak kojim se dijelovi plemenitih kovina, polugotovog ili gotovog nakita zagrijavanjem spajaju u nerazdvojni trajni i čvrsti spoj. Naušnice su u rimskom periodu činile dio tzv.nakita glave. O njihovoj popularnosti svjedoče brojne slike prikaza žena na freskama i mozaicima iz Pompeja, skulpture iz Palmire itd.

Zlato je u rimsko vrijeme bio vrlo cijenjen metal zbog svog privlačnog sjaja, otpornosti i podatnosti prilikom oblikovanja. Zlatari su bili specijalizirani za izradu pojedine vrste nakira. Imali su svoje radionice i raspolagali su jednostavnim alatom, koji se nije u većoj mjeri promijenio do današnjih dana. Od svih kovina, zlato se može najkvalitetnije istanjivati u lim, koji je mogao biti tanak i do 0,005 mm. Zlatni lim izrađivali su majstori koji su se nazivali brattarii. Izvlačenjem zlata dobivala se žica koja se dalje obrađivala i ukrašavala filigranom.

Naušnice s prstenastom karičicom

Plinije Stariji govorio je o običaju bušenja ušiju koje se najvjerojatnije radilo već u ranom djetinjstvu. Naušnice u obliku prstenaste karičice mogle su se nositi samo u slučaju probušenih ušiju. Kod nekih primjera, žica je bila savijena tako da se naušnice nisu mogle otkopčavati, stoga se pretpostavlja da jednom kada su bile stavljene na uho, više se nisu ni skidale.

Tube s drvećem kao inspiracija za vješanje naušnica

Popratna izložba – “Antika kao inspiracija”

Dizajner nakita Zlatko Odrčić, izradio je naušnice inspiriran antikom.

Nakit Zlatka Odrčića

Nakit Zlatka Odrčića

Za najmlađe posjetitelje, pripremljen je kutak u kojem mogu sami na iscrtanom liku zalijepiti “zlatnu naušnicu” na uho, i tako ostaviti svoj trag. A za sve one koji, osim sjećanja na izložbu, žele sa sobom ponijeti nešto materijalno, mogu kupiti replike rimskih zlatnih naušnica .

Replike rimskih zlatnih naušnica

Svijet igračaka

Moderne, tradicionalne, drvene, metalne, gumene, ručno izrađene ili one proizišle iz posljednjeg tehnološkog dostignuća. Većina djece ih ima. Imali smo ih i mi. Igračke.

Plakat izložbe “Svijet igračaka”

Etnografski muzej u Zagrebu otvorio je svoja vrata igračkama. U svom fundusu muzej posjeduje igračke izrađene sredinom 19.stoljeća.  Cilj ove izložbe bio je ukazati na igračke kao važan segment hrvatskog narodnog stvaračaštva kroz povijest.

Među ostalim, izložene su i igračke koje su izradila djeca, sama ili u školi, koristeći se materijalima iz prirode.  Najbrojniji  dio fundusa čine igračke koje su radili stanovnici pojedinih sela u organiziranim zadrugama. Upravo taj dio – organizirana izrada igračaka, predstavlja iznimno važan dio povijesti hrvatskih igračaka. Sve je započela potkraj 19.-og i početkom 20.-og stoljeća u Hrvatskom zagorju i Prigorju, a kasnije se nastavlja u Dalmatinskoj zagori.

„Igračke su odraz kraja u kojem su nastale. Dalmatinska zagora je bio i ostao kraj škrte zemlje, a Zelovo je selo na velikoj nadmorskoj visini gdje su zime jake i duge, pa su ljudi imali vremena baviti se i dodatnim djelatnostima. Svoje su proizvode dječje igračke, svirale i glinene lule najčešće prodavali na ‘pazaru’ u Splitu ili ispred svetišta Gospe Sinjske u Sinju. (…) „ , zapisano je na platnu postavljenom na ulaznom dijelu izložbe.

Drveni konj jedan je od najpoznatijih drvenih igračaka.

Dječja igračka jedan je od važnih elemenata ljudske povijesti i razvoja. Stvarana od kamena, komadića drveta ili dijela kosti, igračka je od svog početka imala funkciju razvoja djetetove mašte, oblikovanja njegove svijesti i osobnosti. Razvojem civilizacije i tehnologije, igračke postaju pokretne i proizvode zvukove, što dovodi do veće potražnje za njima. Uskoro na red dolaze plasične igračke. Danas djecu najviše zanimaju elektroničke igre. Zanimljiva je činjenica da se upravo u današnje vrijeme povećalo zanimanje za drvene i keramičke igračke, upravo onakve kakve potječu iz hrvatske narodne baštine.

Prva hrvatska seljačka zadruga za izradu i prodaju dječjih igračaka Vidovec i album fotografija “Drvorezbarski tečaj zagreačkog oblasnog odbora”, jedni su od rijetkih sačuvanih tragova organizirane izrade dječjih igračaka u Hrvatskoj.

Postupak izrade dječje igračke, Vidovec, 1948.

Album fotografija “Drvorezbarski tečaj zagrebačkog oblasnog odbora”

Vidovec je izrađivao brojne motive, a najčešće životinjske likove. Izrađivali su i predmete vezane za kućanstvo.  U zaselku Čigiri bavili su se izradom pletenih košara, kolica za lutke ili malene košarice. Bojali su ih bijelom bojom. Drvo su nalazili na obližnjim obroncima Medvednice.

Dječje igračke, Vidovec, prva polovica 20.st.

Motiv aviona

Uz razne pletene proizvode, plele su se i malene košarice za djevojčice i kolica za lutke. Pleli su ih muškarci u zimskim mjesecima. Izrađivali su ih od lijeske, vrbe, kestena, trstike, šumske trave i slame.

Narodne (folklorne) igračke u Poljskoj

Drugi dio izložbe sastoji se od narodnih igračaka iz Poljske. Najčešće izrađivane igračke bile su drveni konjići s kopitima, zapregnuti u kočiju ili zaprežna kola.

Poljske narodne igračke

U sastavu izložbe nalazi se i radionica za djecu. Svako dijete može napraviti i svoju razglednicu i ubaciti u sandučić predviđen za to.

Dječji kutak

Stoga svi oni koji su odrasli, a osjećaju se djecom, imaju djecu ili poznaju neko dijete – sat vremena izdvojite i uplovite u maleno carstvo gdje mašti nema premca. Za kraj pogledajte što se sve može kad se dječje ruke slože.

MUMIJE: znanost i mit

Ne znate gdje biste sa sobom, a u Zagrebu ste? Dosta Vam je ispijanja kava, mirisa kobasica i hrenovki, kuhanog vina…? Nemate dovoljno novca da odete u shopping? Željeli biste vidjeti nešto novo, a da ne morate ići daleko od kuće? -Izvrsno. Iskoristite gradski prijevoz, odvezite se do Trga Nikole Šubića Zrinskog 19 (za one koji ne znaju, na pola puta između Trga bana Josipa Jelačića i Glavnog kolodvora), i zakoračite na velika vrata Arheološkog muzeja.

Zašto baš tamo? Od 18.prosinca 2012. do 1.ožujka 2013. Otvorena je izložba „Mumije: znanost i mit“.

Plakat izložbe “Mumije: znanost i mit”

Kada su europski istraživači započeli istraživanja Egipta, hramovi, palače i grobnice privlačile su veliku pažnju. Ali najveću su definitivno privukle – mumije. Sama ideja vječnog života u kojeg su Egipćani vjerovali, počivala je na obaveznom mumificiranju tijela. Bez mumifikacije, vječni život nije bio moguć.

Na zidu izložbe stoji: „Riječ mumija je izvedena iz srednjovjekovnog latinskog izraza mumia, koji je posuđen od perzijske riječi mûm koja znači „bitumen“ za kojeg se mislilo da se koristio pri balzamiranju. Izvorni egipatski izraz za mumiju je sakh što znači „aktivirati akh“ – nevidljivi prijenosnik duše. Mumija je sasušeno ljudsko ili životinjsko tijelo obrađeno i konzervirano postupkom koji nazivamo „mumificiranjem“ ili „mumifikacijom“. (…) Isprva se odnosilo samo na faraone, a kasnije na sve ljude. Vjerovanje u obnovu života i uskrsnuće kod Egipćana povezani su i s kultom Sunca koje se svakog dana pri izlasku rađa, a na zalasku kao da umre. To ih je asociralo na život, smrt i obnovu života.“

Mumije, osim što izazivaju osjećaj strahopoštovanja i divljenja nad ljudskim tijelom starim nekoliko tisuća godina, one daju uvid u život ljudi u starom vijeku. Preko mumija upoznajemo tadašnju tjelesnu građu ljudi, njihovu ishranu, bolesti, medicinu i običaje. Sredstva korištena pri mumifikaciji tijela bila su mirisna ulja, voda, natronska sol, ricinus, lanene trake itd.

Cimet se također koristio u mumifikaciji

Lanene trake za omatanje tijela pokojnika

Hrvatski kolekcionar starina, Mihael Barić, živio je u Beču. Otišao je u Egipat 1948. i vratio se s mumijom 1949.godine.  Odmotao je mumiju, i ispod lanene tkanine pronašao nešto što će postati spomenik nulte kategorije.  Bio je to tekst ispisan crnom tintom, danas poznat kao Zagrebačka lanena knjiga, odnosno najduži etrušćanski tekst ikada pronađen. Kanije je mumija nazvana Zagrebačka mumija.

Zagrebačka mumija. Izvor: google.hr

Kanopske vaze bile su posebno važne u cijelokupnom procesu mumifikacije. U njih su se odlagali organi preminulih. Pretpostavlja se da su Egipćani  vjerovali da su organi prepreka zagrobnom životu. Izrađivale su se od alabastra.

Kanopske vaze

„Kuća ljepote“

Mjesto na kojem se obavljala  mumifikacija zvalo se „Kuća ljepote“. Svećenici su cijelu radnju mumifikacije pratili recitiranjem svetih tekstova. Jedan od njih zapisan je u Tekstovima piramida kralja Unisa.

“O Unise, ruka tvoga ka je pred tobom
O Unise, ruka tvoga ka je iza tebe
O Unise, stopalo tvoga ka je ispred tebe
O Ozirise Unise, dajem ti Horusovo oko
Kako bi se tvoje lice njime okitilo
Neka ovaj parfem Hosrusovog oka bude
raspršen po tebi (…)”

Životinjske mumije

Tradicija mumificiranja životinja bila je jednako popularna kao i mumificiranje ljudskog tijela. Razlika je bila u tome što se mumificiranje ljudskog tijela smatralo neophodnim za vječni život, dok se mumificiranje životinja pripisivalo formiranju kultova i slavljenju božanstava. Stoga su Egipćani životinjske mumije prinosili kao žrtvene poklone svojim božanstvima. Na izložbi možete vidjeti mumificirane krokodile, mačke itd.

Osim multimedijalnog dijela izložbe, najmlađi posjetitelji mogli su ostaviti pisani / crtani trag na predviđenom mjestu. Veliko platno i crni flomaster. Kao stvoren za njih.

Detalj na platnu s crtežima

Za sve one koji žele vidjeti nekoliko slika više, pogledajte video. Ali i otiđite vidjeti izložbu. 10 kn studentska ulaznica najjeftinije je putovanje u Egipat koje možete dobiti 🙂

Božićni koncert Zbora “Sv.Roko”

Zaton. Malo mjesto u predgrađu Šibenika. Neki će reći – “Selo”. Drugi pak – “Ima to misto potencijala”. Jedno je sigurno. Zaton jest malen, ali krije u sebi mnoge vrednote. Ime “Zaton” prvi put  spominje Karlo I. u dokumentu kojim potvrđuje Šibenske povlastice. Bilo je to 1322.godine. Neki arheolozi tvrde da su po njegovoj sadašnjoj uvali i brežuljcima trčali jeleni, nosorozi i divlji konji. Od tog vremena, mnoge stvari su se mijenjale, ali jedna je ostala. Zatonska želja i ljubav prema pjevanju.

Zbor Sv.Roko

Prije 8 godina, točnije u svibnju 2005.godine, osnovan je Pjevački zbor Sv.Roko. Glavni cilj osnivanja bilo je očuvanje kulturne tradicije pjevanja u dalmatinskom kraju, ali i okupljanje mladih ljudi i organiziranje kulturnih događaja. Domovinski rat prekinuo je tradiciju organiziranog pjevanja u Zatonu, da bi se osnutkom ovog zbora tradicija iznova obnovila.

Zbor je isprva brojio tridesetak članova. Nakon nekog vremena ta brojka se počela mijenjati. Trenutno u zboru pjeva oko dvadesetak članova.  “Repertoar zbora sastoji se od duhovnih i svjetovnih djela.  Svjetovni dio sastavljen je od dalmatinskih folklornih i popularnih zabavnih  pjesama.  U ovom kratkom razdoblju djelovanja, zbor je već nastupao i nastupa na brojnim manifestacijama, među kojima  se valja spomenuti svečane Mise sa Katedralnim zborom  na dan Sv. Mihovila u Šibeniku,  brojni koncerti i gostovanja u suradnji sa zborovima i orkestrima iz  Murtera, Čavala kraj Rijeke, Zaprešića, te inozemno gostovanje  u Luzernu“,  ističe u svom pismu Dražen Ševerdija, jedan od glavnih organizatora zborskih priredbi, koncerata i putovanja.

I ove godine, tradicionalno na “Stipanje”, 26.prosinca 2012., Zbor Sv.Roko održao je Božićni koncert u svom mjestu, u Crkvi istoimenog sveca.

Pjevački zbor Sv.Roko

Repertoar, sastavljen od Božićnih pjesama, upotpunila su i djeca,  “mlade glazbene nade Zatona“. Iako publika nije bila mnogobrojna, oni koji su došli, imali su priliku zaista uživati.

Publika u Crkvi Sv.Roka

Repertoar pjesama

Šimun Ševerdija odsvirao je tradicionalnu hrvatsku božićnu pjesmu, “Narodi nam se“.

Natup Šimuna Ševerdije

No, nisam ovdje da ispunjavam stupce riječima, već da pokušam prenijeti barem malo Božićnog duha. Upravo onog  koji su okupljeni u Zboru pokušali prenijeti na publiku. Marina Bilušić, učenica Glazbene škole Ivan Lukačić u Šibeniku, izvela je jednu dionicu engleske božićne pjesme “Usred hladne zime“.

U nadi da sam Vam uspjela prenijeti barem malo božićnog duha s koncerta, lijepo Vas pozdravljam do idućeg druženja. 🙂

Komunikacijske (srategije) magije

“Sonja i ja smo radile u jednoj PR agenciji. Tijekom kvalitetne suradnje, i jedna i druga došle smo do zaključka da poslovni subjekti u Republici Hrvatskoj ne shvaćaju ulogu i važnost PR-a. Jednog dana, dok smo sjedile na čaju u jednom Zagrebačkom kafiću, bile smo malo zločeste, tračale smo i shvatile da bi bilo dobro i pametno napisati komunikacijski priručnik o tome kako poboljšati strateško komuniciranje u Hrvatskoj.“ -ovako je Mirela Holy započela svoje izlaganje na gostujućem predavanju na Fakultetu političkih znanosti, koje je održano 20.prosinca

Tema predavanja, održanog u okviru kolegija Strategije odnosa s javnošću, bila je definiranje trenutnog stanja profesije PR-a, odnos PR-a i medija, te uloga PR-a u funkcioniranju korporacija. Moderator gostujućeg predavanja bio je dr.sc Božo Skoko, a osim Mirele Holy predavanju je nazočila i Sonja Hodak, druga autorica knjige “Komunikacijske (strategije) magije“.

Sonja Hodak i Mirela Holy (s lijeva na desno)

Sama knjiga primarno je imala za cilj objasniti i poboljšati komunikacijske strategije u Hrvatskoj kroz šaljiv, zafrkantski i pomalo “zločesti” način. U vrlo kratkom periodu pisanja knjige (3-4 mjeseca), Sonja je bila skeptična prema njezinom krajnjem ishodu. Međutim reakcija publike odigrala je zanimljivu igru, pa je knjiga uskoro postala jedna od najčitanijih hrvatskih publicističkih izdanja.

Promocija knjige održana je na Noć vještica. “To je zapravo vrsta self-help knjige u kojoj je korišten set alata za privlačenje i održavanje pažnje. Vještičji element, kako mi to nazivamo, odnosno korištenje nestandardnog hrvatskog jezika, sarkazma, ironije, psovki…cijeli imidž je ironija i zafrkancija”, izjavila je Mirela Holy.

Knjiga Komunikacijske (strategije) magije. Izvor: google

Božo Skoko postavio je pitanje koliko se zapravo razlikuje politička komunikacija od strateške, odnosno korporativne komunikacije. Holy i Hodak odgovaraju kako je problem političke komunikacije u tome da velik broj ljudi želi imati dobar odnos s novinarima. Stoga se često događaju ispadi iz sustava, primjerice taj da se mediji nerijetko koriste za unutarstranačke nesporazume. S druge strane, naglašavaju da u Hrvatskoj postoje korporacije koje razumiju važnost komunikacija, i one koje ih ne razumiju. Korporacije koje uviđaju važnost komuniciranja, najčešće su pod vlasništvom velikih multinacionalnih tvrtki. U takvim korporacijama se najbolje uči o komunikaciji.

Sonja Hodak i Mirela Holy

Sljedeće pitanje moderatora bilo je kako razvijati dobre odnose s medijima u trenutnom okruženju. Sonja Hodak odgovara da postoje 2 pravila: 1. Čuvati dignitet i ne lagati!
2. Biti vješt i mudar!

Publika

Iz publike se čulo zanimljivo pitanje upućeno Mireli Holy: Da li se moglo drugačije iskomunicirati da ne dobijete otkaz u Vladi? -Holy je odgovorila da je osoba koja radi u Vladi-dio tima. “Kada glavni šef nema povjerenja u vas, vi ne možete izvršavati projekte. Stoga ne možete ne biti u time gdje čelna osoba više ne vjeruje u vas.”

Na završno pitanje može li se očekivati bolja budućnost PR-a, odgovorile su negativno, barem što se tiče financijskog aspekta. “Kada uđemo u Europsku Uniju, padaju barijere poslovanja. Stranci plaćaju ‘value for money‘. Kod njih jako rijetko pale lijepe oči.”

Mirela Holy, Sonja Hodak, Božo Skoko (s lijeva na desno)

Povijest kakvu priča Šibenik

Šibenik. Bez bijelog pokrivača, daleko u povijesti.

Muzej grada Šibenika ispričao je ovu priču. Sam muzej smješten je u Kneževoj palači, nekadašnjem sjedištu najvišeg predstavnika vlasti-gradskog kneza.

Arheološki nalazi s pedesetak lokaliteta u okolici današnjeg Šibenika potvrđuju njegovo postepeno nastajanje iz vremena prapovijesti, kroz antiku, kasnu antiku i srednji vijek. Stalni postav muzeja smješten u atriju i na dvjema etažama, prezentira povijest grada od 6.tisućljeća prije Krista do kraja 18. stoljeća.

Prapovijest

Ostavština Danilske kulture zasigurno je najvažniji dokaz o vremenu prapovijesti ovog područja. Ostaci keramičkih posuda,kamenih narukvica i privjesaka, ogrlice od školjki (…) svjedoče bogatstvu toga vremena. No ritoni su ipak „duh danilske kulture“. Ritoni– neobični keramički oblici, često falusoidnog vrha, povezuju se s kultom plodnosti. Ukazuju na danilsko vjerovanje u postojanje „onostranog“ svijeta.

Danilska kultura

Kameni nakit – ostavština Danilske kulture

Željezno doba

Željezno doba posljednje je veliko prapovijesno razdoblje. Obuhvaća period od 9.stoljeća prije Krista, do pripojenja ovog prostora rastućoj rimskoj državi tijekom 1.stoljeća prije Krista. Tijekom tog perioda velikim dijelom Jadrana vladao je narod Liburna i njihovih rivala, Delmata. Liburni su za sobom ostavili brončane kopče za odjeću, brončane naušnice s jantarnim perlama, medaljone, srebrne narukvice itd. Nalazi iz podmorja također svjedoče bogatstvu kulture željeznoga doba.

Nakit Liburna

Keramički pitos, podmorje Murtera, 6.-4.stoljeće prije Krista

Antika

Antiku je obilježila dominacija grčke i rimske civilizacije. Mnoge lokacije pričaju priču o ovom periodu. Šibensko Donje polje, Dubravice, Zlarin, Žirje, Mandalina… Scarodna (današnji Skradin) postao je središtesudskog konventa za sav prostor između rijeke Raše i Krke. O posebnosti ovog perioda svjedoče nekropole, rimske vile i ostaci gospodarskih domaćinstava.

Keramičko posuđe

Rekonstrukcija groba

Doseljenje Hrvata na ova područja počelo je u 7.stoljeću. Arheološki nalazi pokazuju tradiciju paljenja pokojnika. Uz urnu, nerijetko su se pokapali i predmeti poput keramičkog posuđa. Međutim, nalazi paljevinskih grobova su rijetki.

Ostaci kostiju iz paljevinskog groba

Starohrvatsko groblje Kosa nalazi se u Donjem polju u blizini Šibenika. Arheološkim iskapanjem pronađena su 123 groba. Glina se koristila kao vezivni materijal, a u grobovima su pronađeni razni predmeti, poput naušnica, nakita, ogrlica… Posebnost ovoga groblja je grob br.112, nazvan “grobom plemenske odličnice“. U njemu su pronađene dvije četverojagodne naušnice, srebreno puce ukrašeno filigranom, dva prstena i nož za čišćenje ribe.

Četverojagodne naušnice

Reprodukcijom isprave hrvatskog kralja Petra Krešimira IV.iz 1066.godine, počinje priča o životu Šibenika i njegovom nastanku na Tvrđavi sv.Mihovila. Niz  dokumenata, spomenika iz vremena hrvatskih kraljeva, Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva, preko vladavine plemićke obitelji Šubića Bribirskih, potvrđuje razvoj Šibenika kroz povijest.

Isprava Petra Krešimira IV. u kojoj se prvi put spominje Šibenik

Novo razdoblje donosi prijelomna 1412.godina kada Šibenik pada pod vlast Venecije. Kroz četiri stoljeća njihove vladavine, Šibenik je imao ograničenu autonomnu gradsku upravu, mogućnost korištenja gradskog grba, novca (bagatin), te lokalne mjere za dužinu (Šibenski lakat). 15.stoljeće bilo je zlatno doba umjetnosti, osobito graditeljstva. Izložba donosi prikaz jednog od najznačajnijih hrvatskih spomenika – Katedralu sv.Jakova, koju su gradili Juraj Dalmatinac i Nikola Firentinac.

Ugovor o gradnji Katedrale sv.Jakova i skice

Kuga u Šibeniku

U zatamnjenom dijelu prostora, bez izložaka, stoji ovaj tekst: “Šibenik je kroz povijest više puta stradavao od epidemija kuge. Najveća kužna epidemija, koja je pomorila mnoge stanovnike Šibenika i okolice (…) pojavila se u vrijeme Kandijskog rata godine 1649. Zarazu su prema bilježenju suvremenika prenijeli mletački vojnici koji su jednom trgovcu u Šibeniku prodali opljačkanu robu iz okružene kuće u Glamoču.  Prvi je od kuge obolio (…) jedan težak iz Varoša, koji je zbog mjera sigurnosti pokopan bez uobičajenog sudjelovanja svećenstva, bratovština i puka. Epidemija se velikom brzinom proširila cijelim gradom i do kraja godine pokosila tri četvrtine gradskog stanovništva. Veliki pomor građana bio je razlogom dovođenja novog stanovništva iz unutrašnjosti, a time i formiranja nove antroponime strukture Šibenika.”

Video donosi presjek izložbe, pa pogledajte i uživajte 🙂

47.Zagrebački salon

Zagrebački salon arhitekture otvoren je u Gliptoteci HAZU 29.studenog, a javnost će ga imati priliku vidjeti do 16.prosinca ove godine.

47.put zaredom hrvatski arhitekti izložili su svoje radove na najznačajnijoj manifestaciji na području arhitekture. Značaj ove manifestacije je u tome što ona nije namijenjena samo arhitektima i urbanistima, nego i široj javnosti. Na izložbi je prikazan rad na području arhitekture i urbanizma od 2009.-2012.godine.

Na izložbi je izloženo 295 radova, koji su razvrstani u 3 kategorije: “realizacije” – “projekti” – “prijedlozi”. Neke od tema zastupljenih u kategoriji realizacije su stanovanje, turizam, muzeji i baština itd. Među projektima se nalaze stanovanje, poslovne zgrade i transformacija grada. 18 radova obuhvatilo je kategoriju prijedloga.

Pri odabiru radova, selektor Dražen Juračić vodio se činjenicom trenutne situacije, odnosno krize u kojoj se našao svijet, pa i arhitektura.

Veliku nagradu Zagrebačkog salona dobio je Nikola Bašić i njegov projekt “Polje križeva” – spomen obilježje poginulim vatrogascima na otoku Kornatu. 12 križeva gradilo je tisuće dobrovoljaca.

Polje križeva – Nikola Bašić

Druge tri  nagrade Salona dodijeljene su:

a) studiju 3LHD za Hotel »Lone« u Rovinju
b) Hildegardi Auf-Franić, Tinu Svenu Franiću i Vanji Risteru za Filozofski fakultet i Učiteljski fakultet Sveučilišta u Rijeci
c) Neni Keziću i Emilu Šverku za Studentski dom u Splitu

Na ovom Zagrebačkom salonu dodijeljena je i Nagrada za trajni doprinos Zagrebačkom salonu. Branko Silađin, arhitekt s dugogodišnjim  istaknutim radom, primio je ovu nagradu.

Kultura pušenja i BB

Monografija Kultura pušenja

Ovo nije post o onome što još možete vidjeti, nego o onome što ste imali priliku vidjeti. Stoga je ovaj post namijenjen svima onima koji nisu stigli otići u Gliptoteku HAZU. Onima koji nisu htjeli, ali i svima onima koji su bili i vidjeli.

Tekst o izložbi ispisan na zidu

Riječ ravnteljice Gliptoteke HAZU, ispisane na ulaznom zidu u Gliptoteku

Od 4.listopada do 11.studenog, posjetitelji, ali i oni slučajni prolaznici, imali su priliku otići u Gliptoteku HAZU i pogledati izložbu koja se najavljivala ‘na sva zvona’. Riječ je o  multimedijalnoj izložbi “Kultura pušenja – od tabua do tabua“. Sama izložba postavljena je u unutrašnjosti Gliptoteke, i na vanjskom, preuređenom dvorištu. Za potrebe izložbe, unutrašnje prostorije Gliptoteke obojane su u crno. Riječ je zapravo o pokušaju vizualizacije duhanskog dima. U crnini prostora nalazio se pravi kontrast. Do samog stropa izvijale su se bijele tube kao simboli cigarete. Izložbu je postavio tim stručnjaka koje je predvodio Igor Zidić i Feđa Vukić.

Unutrašnji dio izložbe Kultura pušenja

Unutrašnjost izložbenog prostora

Vanjski dio izložbe sastavljen je od 3 multimedijalne tube u kojima su se projicirali razni dokumentarni filmovi, slike poznatih osoba koje su uživale duhanski dim itd. Drugi dio vanjskog izložbenog prostora činile su rekonstrukcije djela poznatih slikara i fotografa na šaljiv i humorističan način.

Projekcija fotografije Nives Kavurić Kurtović

Vanjski izlošci

Izložba je zapravo presjek povijesti uživanja duhanskog dima na našem području. Prati razvoj pušenja od trenutka kada je car Franjo Josip I. dozvolio pušenje na javnim mjestima u tadašnjoj Monarhiji 1848.godine. 1872.utemeljena je Tvornica duhana Rovinj, i ona je jedan od značajnijih donatora za izložbu.

Knjiga personala Tvornice cigareta

Prijedlog Ministarstvu financija Austro-Ugarske o osnivanju tvornice duhana

Osim fotografija, na izložbi su predstavljena djela naših najpoznatijih slikara, primjerice Vlahe Bukovca, Miroslava Kraljevića, Ignjata Joba itd. Također, na izložbi su se mogli vidjeti artefakti iz europskih i hrvatskih muzeja, dizajnerski proizvodi poput kutija za cigare, prvih tabakera i sličnih dodataka.

Pepeljara tvrtke Radio Zagreb

U sjeni izložbe Kultura pušenja – od tabua do tabua

Gliptoteka HAZU, osim izložbe Kultura pušenja, ugostila je i jednog od najpoznatijih jugoslavenskih arhitekata memorijalne arhitekture, Bogdana Bogdanovića. Poznatiji pod nazivom BB, napustio je politiku zbog sukoba s tadašnjim predsjednikom Slobodanom Miloševićem i udahnuo život u svoju najveću ljubav-arhitekturu. Velebni tragovi njegove ljubavi vidljivi su i danas. Kameni cvijet u Jasenovcu, Spomenik Jevrejskim žrtvama fašizma u Beogradu, Slobodište – spomenička nekropola u Kruševcu itd., zasigurno su jedni od najpoznatijih.

Plakat Kamenog svijeta

Duh u Gliptoteci HAZU

I za kraj jedna mala poslastica onima željnima avanture. Gliptoteka HAZU isprva je djelovala u sklopu industrijskog objekta kožare. 1926.objekt je zahvatio požar u kojem je poginula jedna osoba. Priča se da i danas taj duh luta Gliptotekom HAZU. Možda su ovo prve stepenice k njemu.

Zatvoreni dio Gliptoteke HAZU

U potrazi za dobrom knjigom….

Koliko Vam se puta dogodilo da trebate kupiti poklon nekome, a ne znate što? Ako i znate, najčešće je skupo. Odnedavno u Hrvatskoj postoji rješenje i za vas.
Uvijek originalno, nikad zastarjelo, a daruje se uvijek s nekim razlogom.
Ili se njome želi nešto reći, ili je u njoj sve već rečeno. Samo ju treba – otvoriti i pročitati.

Naime, u Zagrebu je nedavno otvorena prva Outlet knjižara u kojoj možete naći više od 2.500 naslova različitih nakladnika knjiga!

Informatičke knjige i priručnici, kuharski priručnici, publicistika, rječnici, knjževnost, hobi i  sport, samo su neki od žanrova koje možete pronaći u Outlet knjižari. Odlučite li se ipak za multimediju, tu je i veliki izbor glazbenih CD-ova raznih izvođača, crtanih filmova za najmlađe, pa čak i priručnika za efikasno fotografiranje digitalnim fotoaparatom.

No, otkud se rodila ideja o otvaranju Outlet knjižare? Nakladnička kuća Miš iz Zagreba, idejni je pokretač ovog projekta. Direktorica nakladničke kuće, Snježana Sremić, objasnila je ideju o ovom projektu kao načinu približavanja knjige širokim masama. Primjećujući da ljudi vole knjige, ali su im preskupe, odlučila je otvoriti Outlet knjižaru.

Osim što svatko može doći na adresu Savska cesta 95-97 i pogledati izbor knjiga i multimedije, Outlet knjižara nudi online kupovinu. Možete posjetiti njihovu internet stranicu i pretražiti bazu podataka.  Možda i vi nađete nešto za sebe, ili iznenadite dragu osobu vrijednim poklonom. Ako i ne pronađete, sada barem znate za još jedno malo mjesto pod knjiškim nebom…